Radnike sve više uvozimo iz Azije, ali ne zato što su jeftiniji
Prošlogodišnji priliv ruskih IT-jevaca u Srbiju nakratko je preuzeo primat u razgovorima o stranoj radnoj snazi kod nas. To svakako ne može baciti u senku hiljade drugih radnika koji nam već neko vreme pristižu iz ostalih, mahom azijskih zemalja. Neopravdano bi se moglo zaključiti da ih uvozimo kao jeftiniju radnu snagu, ali kako smo saznali – radnici iz ovih dalekih država umeju poslodavce da koštaju i više nego što bi platili za domaći kadar. A njega, nažalost, manjka.
Kako navode u Nacionalnoj službi za zapošljavanje (NSZ), tokom prošle godine izdali su više od 35.000 dozvola za rad stranim državljanima, što je za oko 11.500 više nego u prethodnoj 2021. (tada su izdate 23.662 dozvole).
Odakle nam stižu radnici i šta rade
Kada je reč o državama iz kojih uvozimo radnu snagu, različite organizacije navešće nešto drugačije liste zemalja, ali pojedina imena se ipak većinski ponavljaju.
Tako u NSZ kažu da je najveći broj radnih dozvola u 2022. izdat državljanima Kine, Turske, Rusije, Indije, Kube, Severne Makedonije i Ukrajine. U odnosu na podatke za 2021, razlika na ovom spisku je gotovo zanemarljiva – ogleda se samo u tome što su Makedonija i Ukrajina imale obrnuta mesta, odnosno tada nam je dolazilo više Ukrajinaca od državljana komšijske države.
Proteklih meseci toliko pominjani Rusi najčešće su angažovani kao IT stručnjaci, potvrđuje to i NSZ.
Uopšteno govoreći, najtraženiji su kadrovi u oblasti građevinarstva, dodaju iz ove službe.
Miloš Turinski, PR menadžer platforme za zapošljavanje Infostud, opaža istu tendenciju. „Najveći broj radnika se uvozi iz istočnih zemalja poput Indije, Kine, Turske, i to pretežno za građevinske poslove.“
Međutim, pominje i druge delove sveta.
„Takođe, radnici nam dolaze iz Uzbekistana za poslove dostavljača, Šri Lanke za poslove vozača i Nepala za poslove higijeničara“, nabraja on.
Naš sagovornik ističe veliki deficit u nekvalifikovanom sektoru kao uzročnik uvoza strane radne snage. „Shodno tome da nam je deficit sve izraženiji, u ovoj godini možemo očekivati da će se trend uvoza zadržati.“
U Uniji poslodavaca Srbije (UPS) manje-više navode iste zemlje izvoznike radne snage.
„S jedne strane, na tržištu se pojavilo dosta kandidata iz dalekih azijskih zemalja, Indije, Pakistana, zatim građevinci iz Turske, radnici iz zemalja regiona, ali u poslednje vreme i dosta IT kadrova iz Rusije i Ukrajine“, poručuje Jelena Jevtović iz sektora za pravne poslove i socijalni dijalog UPS-a. Pri tom, dobar deo Rusa i Ukrajinaca došao je kao deo već formiranih kompanija, odnosno na ranija ili dogovorena radna mesta, dodaje.
Za razliku od drugih sagovornika, ona naglašava da tržište naše zemlje ima potrebu za radnicima različitih, možda i gotovo svih profila. „To nisu samo nižekvalifikovani radnici, već često nedostaju i visokokvalifikovani kadrovi, na primer inženjeri građevinske ili mašinske struke.“
Ceo region u istom sosu – radnike ne uvoze jer je tako jeftinije, nego nemaju domaće kadrove
Kakva je situacija u regionu, pitali smo Stjepana Jagodina, direktora hrvatske firme specijalizovane za posredovanje pri zapošljavanju filipinskih radnika Pinoy 385.
„Kada razgovaramo o radnicima trećih zemalja, mogu reći da Republika Hrvatska prednjači u regionu po broju izdatih dozvola za boravak i rad. Jedan od razloga je i izrazito velika potreba za radnicima tokom turističke sezone“, objašnjava. Dodaje i da se rat u Ukrajini nije značajnije odrazio na hrvatsko tržište rada u pogledu priliva radne snage.
Od pre godinu dana, kaže on, gotovo svakodnevno dobijaju upite iz Srbije, Crne Gore i Slovenije, što tumači kao pokazatelj iste ili slične situacije s radnom snagom u kompletnom našem regionu. Njegovo iskustvo pokazuje da su najčešće traženi radnici oni za poslove turističko-ugostiteljskog sektora, građevinskog, proizvodnog, te logistike.
„Dodao bih da je problematika nedostatka radne snage u navedenim sektorima prisutna ne samo u našem regionu nego, rekao bih, na području cele Evrope“, navodi Jagodin.
I to nije pitanje uštede, već nužde.
„Poslodavci koji se odlučuju za radnike trećih zemalja svesni su činjenice da su se za njih opredelili isključivo iz razloga što potrebnih radnika u regionu više nema, te želim da naglasim da se ne radi o angažmanu strane radne snage u cilju smanjenja troška rada. Rekao bih da je strani radnik vrlo često po ukupnom trošku rada skuplji radnik, zbog troška njegovog angažmana koji u slučaju radnika s Filipina mora da podmiri poslodavac“, priča naš sagovornik.